[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada pjesnik umre

i sklopi svoje svevideće oči

zašuti vjetar u krošnji breze

zamrzne se i treptaj zvijezda.

 

 

Kada pjesnik umre

otkine se poslednji osmijeh

sa njegovih nijemih usana

i ptice što lete ka jugu ušute.

 

 

Kada pjesnik umre

na stranicama njegove knjige

zalepršaju plave izmaglice

i zašušte u molu

 

 

Kada pjesnik umre

umru i sva praskozorja,

svi sutoni, sva ljepota

jer pjesnik više ne pjeva o njima.

 

 

Kada pjesnik umre,

rodi se u krošnji breze,

u zvijezdama, u izmaglicama.

u pticama što lete ka jugu.

 

Višegrad, 1o. marta 2o1o.

This article has 17 comments

  1. “Kada pjesnik umre,
    rodi se u krosnji breze,
    u zvijezdama,u izmaglicama,
    u pticama sto lete ka jugu.”

    Divni stihovi cika Savo!
    Pozdravcic vam leti u ovo divno,suncano jutro :))

    • Hvala, sine, na čitanju. Kada ti uspješan i nadaren pjesnik tako komentariše, to mora da ugrije moje staro srce.
      Pozdravčić.
      Dugujem ti informaciju da će se književno veče održati u ponedeljak, 14. marta u 18 časova.

  2. Pogrijesiti moze svatko dragi cika Savo,ali tko god ponovo procita ove stihove taj sigurno nije pogrijesio:)))
    Lijep suncem obasjan pozdrav od ♥ saljem:)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting