[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bilo mi je malo godina

Kada mi je crtao moj djed.

Svojim dugim žutim prstima

Osjenčao je stol, stolice i ljude.

Nisam govorila.

Nisam željela da crtež ima kraj.

U malenoj glavi

Stvorila se silna milina.

Slatkoća bitka.

Djed je otišao

I sada crtam ja.

Ljude i stolove, stolice, životinjice

I jako čudne ljude.

Crtam.

Dvadeset godina djevojčice

Se jednako smiju.

Dvadeset godina

Nose iste haljine.

Crtam, i u velikoj glavi

Stvori se silna milina.

Crtam na predavanju,

Crtam na Lošinju.

Crtam kada je sreća.

Crtam Kennyja i mnoge čudne ljude.

Puno mi je godina

Ali nikada neću sjenčati kao što je sjenčao

Moj djed.

Posted by Nadica92

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting