[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne znam, možda je suđena nekom.
Obećana davno… Ko to zna ?
A možda je djevojka koju sam ček’o.
Takva se bez borbe ne dobija.

Sunce njeno lice ne krasi
ona i u oluji blista sva.
A njene smeđe kose vlasi
tako bih želio mrsiti ja.

Njen osmijeh, u srcu mi proljeće budi.
Njen nježni pogled dušu mi grije.
Ako već mora, nek poslije mi se sudi
samo nek jednom kraj mene spije.

Da tiho joj šapućem stihove drage
uvojke guste sklanjam joj s čela.
Da dišem za nju dok imam snage…
Eh samo kada bi ona htjela.

Posted by Zlaja

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting