[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

dvoličnost jednog maslačka,
neusporediva je sa bićem,
koje jednom glavom izviruje
iz kukavičjeg jaja, sa
jezikom ko dvožilnim bičem,
ono kopile sa majke dvije,
nemirisano pola vijeka,
drijema,osvetu ljutu snije,
ka nebu kad se vine,
na zemlju će odmah
od težine,
svoje žute pasti,
medj’ trnje zarasti,
eh,kad nam sunce
ponovo, moj sine sine

This article has 4 comments

  1. Teški stihovi Duško.Kao razočaranost u cijeli svijet i u sve što smo stvarali…tako me se dojmila ova pjesma.
    Krasno si to u stih posložio!
    Osmjeh šaljem ipak! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting