[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U pogledu me ponesi
koraci su mi teški, pođi
stazom
gdje sam bila dio
tvog puta,
U pogledu me ponesi
nek trajem uz tebe
još neko vrijeme
ponesi me;
mislima sam
i onako uz tebe
U odrazu tvog oka
još vidim sebe
ko’ sjena drhtim
na zidu što hoda pored tebe
U oku me ponesi
kad sunce izađe
bit ću na tvojoj strani
ceste, u osmjehu
neke žene,
U pogledu nekog stranca
skrivenoj poruci dana
U kolačiću sudbine
pjesmi iz trgovine
koju pjevušiš tokom dana
Kad sunce izađe bit ću
na tvojoj srtani puta
U nevidljivim kapima rose
U zraci sunca
što svjetluca
U tvom pogledu
na stazi u kojoj trava
izrasta iz stopa
nekog prošlog života

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 5 komentara

  1. Fantastični su mi ovi stihovi!
    Osjećam ih do srži..možda jer je takav nekakav čudan trenutak u mom životu..voljela bih da sam ih ja napisala…jer kao da i o meni govore…divna pjesma Tanja!
    Lijep ti pozdrav šaljem 🙂

  2. Suglasan sam s poštovanom @shadeom, stihovi su izvanredno dobri i slikoviti, a u prvom čitanju me se posebno dojmilo:

    “U kolačiću sudbine
    pjesmi iz trgovine
    koju pjevušiš tokom dana”

    No eto, ova je pjesma svojevrstan kolačić, divna poslastica. 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting