[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponekad
kad stvarnost se uspava
ja zamišljam sebe u tvojim danima…
kako osmjehom te budim iz sna,
kako plovim u tvojim očima
i nalazim nježnost
što u njima je zaspala
čekajući da oživim je dodirima
koje sam za tebe čuvala
ploveći životnim nemirima…
Ponekad
kad stvarnost se uspava
sanjam sebe u tvojim noćima
kako te pokrivam uzdasima,
grlim poljupcima
i čuvam da ne zalutaš u buđenja
bez mene.

Autor shadea

Ova objava ima 13 komentara

  1. “Ponekad
    kad stvarnost se uspava
    sanjam sebe u tvojim noćima
    kako te pokrivam uzdasima,
    grlim poljupcima
    i čuvam da ne zalutaš u buđenja
    bez mene.”
    To je to Shadea, prelijepo 🙂

  2. Ponekad
    kad stvarnost se uspava
    sanjam sebe u tvojim noćima
    kako te pokrivam uzdasima,
    grlim poljupcima
    i čuvam da ne zalutaš u buđenja
    bez mene.

    Odlično! 🙂

  3. Ne dosanjamo svi one potajne snove u nama..a bilo bi lijepo dosanjati…oživjeti ih…i ne samo u pjesmi…
    Dragi Svjetlost,hvala ti od ♥ na lijepim riječima!Drago mi je da si tu…i raduje me svaki tvoj komentar jer je s razumijevanjem:)
    Hvala na napomeni za višak slova:))Ispravljeno je:)
    A i ono nečujno ponekad se nasluti…osjeti…zato ti šaljem osmjeh i topao pozdrav natopljen svježinom morskog plavetnila…:))

  4. Ponekad
    kad stvarnost se uspava
    sanjam sebe u tvojim noćima
    kako te pokrivam uzdasima,
    grlim poljupcima
    i čuvam da ne zalutaš u buđenja
    bez mene.
    Savršeno nježno.Pozdrav.

Odgovori

Subscribe without commenting