KAD SRETNEM LJUBAV
Kad sretnem te na ulici
i poželim ti ugodan dan,
a ti me sneno pogledaš,
i sa čuđenjem se upitaš
odakle me znaš,
tad nemoj svoje misli
uzalud prosipati,
ne, ne znaš me…
ali prepoznati me možeš
u duši svojoj,
jer šaljem ti
ljubav.
Kad opet se sretnemo
u kafiću dok kavu ispijaš,
i ja ti rukom mahnem u prolazu
a ti se s čuđenjem upitaš:
kako se samo usuđuje
taj neznanac domahivati
i osmjeh ti pun blagosti slati,
ne čudi se,
jer šaljem ti
ljubav.
Kad prođeš kraj mene jednom
i osjetiš neku blagost,
stani,ne reci ništa,
samo u zjenice mojih očiju uroni,
tamo ćeš svu moju čežnju prepoznati,
jer tebe sam s ljubavlju
sve minule noći i dane
s prozora gledao,
i s ružom u ruci
slao ti
ljubav.
A kad sretosmo se sinoć u parku
ti reče mi da sve si znala,
i moju ljubav od susreta prvog
da si prepoznala…
i da drag sam ti al´ voliš i drugog
s njim kroz život kročiš već dugo…
O ti ljubljena tuđa ženo,
srcu si mome melem bila
u danima dugim
i noćima pustim,
jer ti si
ljubav.
Evo, ponavljam. Prekrasna pjesma!
Hvala ti LoLa od srca
Dinko,znaš i sam da tvoje pjesme čitam i po nekoliko puta ali ipak mi je bio užitak pročitati još jednom:)Krasni stihovi!
Hvala Shadea, svjestan sam svega i ono najvažnije, da su moje pjesmice posložene kakve trebaju biti, zahvaljujući Tvom dobrom srcu, i uvijek ću te se sjećati i biti ti zahvalan.