[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znaš li kako smrtnici čuvaju anđele
tako što ih pohrane u svoje grudi
tu, kraj moga srca bilo bi ti lijepo
nikada te ne bi dosegnuli ljudi.

Čuvao bih te kao rijetku dragocjenost
kao što na listu mirte njeguje se rosa
u duši mojoj šumila bi kao slap
tvoja divna, zlatom obasjana kosa.

I takva bi dugo živjela u meni
u mome umu ti bi jeka bila
u koraku mome, sva od praha
mahala bi tvoja zanesena krila.

Čuvao bih te u noćima punim snoviđenja
na grudi bih ti nujne utisnuo znamen
na odlasku tvome… ni riječi do viđenja
samo bih te ispratio… nijem ko kamen.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 2 comments

    • Čuvaj ih,nisu baš tako nijemi,oni imaju svoje priće,svoju prošlost,i sama si rekla..pa zamisli samo,jednog je tvoja pokojna majka držala u ruci bar jednom,to je dovoljno.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting