[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nisam Te zaslužila, Blago moje,

da mi daruješ bez kraja i u izobilju,

nisam nagradu ni sposobna prihvatiti.

Beskorisni sluga ja sam želje Tvoje,

primam dar što počiva u Tvome milju

pokornički kao da ćeš me pozlatiti

 

bez malo moga truda, ljubavi i znanja.

Još mi anđeo Tvoj progovara

da sam bila uvijek vrijedna toga dara,

da sam bila dio najsmjelijih sanja,

da sam revnovala za oluja i omara

jer mi duša sve pohvale Ti stvara.

 

Osjećam se kao da sam u odaje Ti stigla

u kojima mi smo zauvijek ortaci

kao nerazdvojna braća što se grle.

Ja sam k Tebi svoje molitve pridigla

kad sam bila i na nebu i na tlaci;

pustio si moje ruke da Ti hrle,

 

a Ti si me tada prepoznao kao svoju.

Sva je moja zasluga u tome.

Samo jauk, samo jedna želja, uzdah

kojime Te molim za pokoru moju

i tada već se moje ruke slome,

sve od jada što sam sitan prah.

 

Vapaj svega moga pouzdanja,

sasvim sitno zrno prave vjere

da si Bog i Svjetlo nad svjetlima

doveli su mene do najviših znanja.

Sve mi grijehe molitva opere,

jer u prošnji mojoj najviše Te ima.

19.06.2016. 08:56

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting