[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

grizem posljednje plavičke duvanskog dima
nesposoban da gutam
dok tišina napusta ucviljene grudi
prozor napola otvoren,noć nosi ogriske duše
samoća ostaje ko okov da vezuje svaku novu misao
prevremeno rodjenu u snova zabludi

napušten od samog sebe
još se tek malo
uzdam u boga
napolju magla
od promašenih rima
i duvanskog smoga
a tišina u sobi
kroz kosti zebe

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting