[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

kad pricaju o meni
kao o vjetru koji nikad ne spava
obicno u meni probude
i moja jutra
u kojima sam jedino sunce
koje ranom zorom pjeva
i ne zna nista drugo
osim za putanju
zaljuljanih stopala
kazu da sam gad
svoje vrste
i da sam gori
od svakog nadolazoceg nevremena
koje u nepravilnim smjerovima
udara haustorima
svasta mi vele
nicega dobra
samo sto me javno
budalom ne nazovu
kao Krista ne razapnu
tiha je moja tuga
mojim tijelom gospodari
iz noci u noc
utapa se u rujnom vinu
a sve je negdje zapisano
zvijezde znaju sve tajne
mozda sam pijanac
mozda sam glup
al ljubim iskreno
pticu u grudima
sto nikad
odletjeti nece

Posted by plavivitez

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting