[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad kroz sate i kroz prašne sate,
Iz večeri tamne il veselog jutra,
Prisjetim se i pomislim na te
Nasmije se duša kao duh planine
Što gleda u šume – puste razdaljine.
I čekam uz stari kapidžik gdje smreka
Omamljena stoji dok ju kreše zima,
Zanesen u sjeti, starim uzdasima,
Sjećanja me kao ljetne stope prate
Sa svime što bješe i svime što slijedi.
Krv mi teče srcem i dušu mi ledi;
Uz plam blage zore što pospana diše
Šapuće mi pamet; tu nje nema više
I srce mi tiho odgovara; kreni.

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting