[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I snijeg se topi kuda gaziš.
I vjetar mijenja položaj
Kada ti odlaziš.
I sunce svoje krake širi
Tebe i sve druge da umiri.
I hladno postaje za petama tvojim.
I drveće se od jeze stresa.
I mlinar na mlin svoj
Vodu zaleđenu navodi,
A žito prosipa.
I trava se usporeno pomalja.
I odjek se plaho ne čuje.
I pijetao se nahorozio.

Kad paša odlazi
Sve se dešava.
Sve pozdravlja bez govora.
Svi nijemo govorimo.
Sve se usporeno dešava,
A spontano dovršava.

Doći će opet nama paša.
Onako stasit,
Glavit,
Sa sabljom isukanom će nam
Svima prozborit:
Jestel dobri bili?
I vratit će opet sablju
Zadovoljan svime
I opet će se isto
Za njim tugovati.

Autor Admir Muhić

Odgovori

Subscribe without commenting