[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad padne noć
beskraj me dodirne hladnim licem
i postajem jedno sa večnom tajnom
što me obleće,
i utišam srce tek toliko da zaboravi na tebe.
U vetru, dok miriše vatra snega
rađa se prva ponoći želja
dok umire sunce što gori,
želja da predam srce toj ”ženi”
da budem voljen, i da je volim…

Autor Simic_Petar

Odgovori

Subscribe without commenting