[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Uvijek tako kad pada kiša

Potapam se s njom u dubine

U dubine okeana duše svoje

Tamo na dnu rasute uspomene leže

Poput bisera u školjci, svaka skriva svoj sjaj

Poželim ih otvoriti, oživjeti, prigrliti i iznjeti na svjetlo danje

A znam da ih iz tih dubina nemam snage sama vratiti

Sudbina je stavila svoj pečat i određenje

Da uvijek kad pada kiša potapam se s njom

U svoje biserima ukrašene dubine

Samo meni znane, samo meni drage

S toga ne pitajte zašto, zašto volim kišu

I zašto su njene kristalne kapi tako drage

Jer svaka je korak, svaka nosi ključ

Bisernog raja uspomena…

Autor Melisa_MCK

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting