[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jednom sam rekla da ću otići,

Ali ni danas nemam kamo

Jer sam svoje mjesto našla.

Ono je uvijek bilo tu.

Ljudi govore da neće stići,

Da ne mogu sjediti samo

K’o da bi ih smrt snašla

Ako se s mjesta ne maknu.

 

I ja jurim okolo, u visine,

Pa i padam često, ali rjeđe.

Život je sve lakši,

Sve ljepše se sanja

I traga svuda, u dubine

Ali tu je puno teže;

Ne znaš ni kako si.

A i zato te briga manja.

 

Kada jednom možda odem,

To će biti nešto dobro,

Znam, i neću se javiti,

Pronaći ću svoga cilja.

Sad još uvijek malo bodem,

Mislim nešto zlobno,

Volim nekog daviti.

No, moja je prava zbilja

 

Samo onaj koji prašta,

Onaj koji snagu daje

I zove me, zove,

Ima tome već dugo.

Veći je nego mašta,

Za njega se udajem

I nosim haljine nove,

On je pobjeda nad tugom.

1312  1903

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting