[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Plavi cvjetići su moji uplakani

na livadama iz magle dozivali,

a duša gnijezdo suzom opjevala;

ne nosi sreća tvoje ime, draga.

 

Ne nosi  sreća tvoje ime, draga,

u pjesmi,

u rijeci,

na nebu,

u rosi…

ne slave oči sutone na Učki,

ne mole usne lijepu pjesmu tvoju.

 

Ne mole usne lijepu pjesmu tvoju,

ne mole  jutro,

niti radost,

niti spas…

ne leti sokol krugove visoko

kad nema tebe,

kad nema nas.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Lijepa pjesma, ljubavna, nježna, puna sjete i tuge za onim što smo izgubili. Možda će taj sokol sa svojim izvrsnim vidom pronaći i stvoriti svoje gnijezdo s nekom sokolicom na nebu pod oblake.
    Lp! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting