[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još jednoj časi vidim dno

Sem staklenih boja

Tu nema ničega

 

Kada bih mogao

Zakopati nevolje sve

Pa da se rodim opet

Sa druge strane ulice

 

I  vjetar da me nosi

Zajedno sa pjeskom

Granice su linije

Iscrtane voskom

 

Da se sklonim

Na sigurne grane

Da me čuvaju leptiri

Kad mi tijelom lutaju nemiri

 

Iznutra je plamen

Na površini slap vode

Na licu padaju kise

I ničeg nema više

 

Ponekad noću dok trazim san

Mjesec se žuti spušta do dna

Na poslednjoj stanici Zemlje

Uzima putnike bez karte

 

A ja po svojem uvjerenju

Ne vidim taj put kao spas

Koraci mi odjekuju gradom

Krug se zatvara

 

U Blatu na još po jednu

Niko ne čeka

Traže me leptriri

Kad mi tijelom lutaju nemiri.

 

Autor Adione

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting