[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
A svaki put se čini

dublje u ponor da padam

i svaki put osjećam

da se jače nadam

 

Dokle sudbino kleta

pa ti činiš sve što mi smeta

Do kad’ ću te prizivati

Kad’ ću te srećno dodirivati

 

Postoji li taj tren

il’ to uzalud čeka čovjek ovaj snen

Srećno te sanja

Sumnjičavo u sebe sklanja

 

O slobodo pomisli

Kad’ ću te smisliti

Izmisliti

Kad’ ću tvoju sigurnost osjetiti ?!?

Autor asilika

“Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo.” Meša Selimović

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting