[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad jednom utihne bol,
kad se rasipaju sve tuge u zaborav,
a ti,
ti samo udahneš,

čak i tiho, skriveno i nečujno,
ja ću znati, nebo je opet
blagoslovilo naše dodire,
naše noći i ona razigrana jutra,
gdje se u poljupcu skriva zašto,
i gdje se nad našim aureolama,
kao perom sudbine,
ispišu one dvije riječi,
koje je ponekad tako lako
i tako teško reći,
ali razlozi za njih,
s vremenom su…

sve veći
…i veći.

Posted by Pippo1906

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting