[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nekad utočište svih tvojih noći besanica,

Kad se desi mimo normalnog svijeta sve,

Kad me poželi tvoja lažna riječ ohrabriti besmislom,

I kad nas u njemu ništa više nije htjelo,

Uvijek sam ti, neka druga padala na tijelo.

 

Nisam nikad bila san, ali sam ti uvijek u to vrijeme dolazila,

I nisam znala šta reći osim da me opet neko vrijeme biti neće,

Možda baš koliko treba, dok čekanje me tvoje ne pretvori u novu ženu bez imena,

I dok me ne obuče u nove još ljepše, oskudnije haljine.

Autor milanak

Ova objava ima 4 komentara

  1. Možda baš koliko treba, dok čekanje me tvoje ne pretvori u novu ženu bez imena,

    I dok me ne obuče u nove još ljepše, oskudnije haljine.

    Lijepo iskazan osjećaj. Pozdrav milanak!

Odgovori

Subscribe without commenting