[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ovo su moji posljednji pokušaji,
moje posljednje koprcanje na obalama stvarnosti.
Jesi…upecao si me Svijete.
Zakačio si me svojom udicom,
i izvukao me iz mojih dubina,
iz moje nerealne  percepcije
o biti , o smislu
o ljubavi.

Jesi…uspio si mi pokazati,
oči mi zamazati,
i okrutno dokazati
da se ne živi od ljubavi.
Jesi….osakatio si me Svijete,
ubio si u meni dijete.
Uspio si učiniti
 osmijeh toliko teškim
da ga od duše do usana
ne uspijevam podignuti.

Dok se koprcam na obali
gdje duša mi dijeli sudbinu
sa razbacanim leševima onih najnevinijih,
u jadu poželim i sama umrijeti.
Jesi….upecao si me Svijete.
Upleo si  me u  sve što ne
ne želim znati, čuti.
 osjećati i biti.

A sada pokaži malo milosti i
iščupaj tu svoju udicu
i vrati me ovako izmasakriranu
natrag u moje dubine
da me moje more ljubavi
vine u visine
gdje se u ime ljubavi  i života živi, a ne gine.

Autor freelove

Ova objava ima 9 komentara

  1. Prejaki stihovi, sa lijepim optimizmom na kraju, za svaku pohvalu, a pokudu Svijetu okrutnome… mada bez njega ne bi bilo ovako dobre poezije. Veliki pozdrav draga freelove

Odgovori

Subscribe without commenting