[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad dušu zapahnu mirisi dženneta

i vjetar čežnje otopi led sa srca;

oživjela duša u suzama grca

tražeć* izlaz iz uspavanog svijeta.

Glasovi čeznutljivi u tebi bruje

dozivajuć* te kroz bravu tajnih vrata;

čvrsto se prihvati njenih rukohvata

ostavi zlato, srebro kojem robuješ.

Ono što će biti biće na vrijeme,

dok je neznalica umoran i tužan…

ne dovodi sebe u teške dileme;

od života uzmi ono što ti pruža

al* ne optereti  teško svoje breme

ostani čistog srca, postani ruža.

Posted by KULIN BAN

Zivim i radim u Donjem Vakufu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting