[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kad sam to onako neutješan izlio svu tugu
iz grudi krcatih suhim zimskim cvijećem
i šuštio na proljenom vjetru prstima obeju ruku
Sad žednim za onim sokovima ustajalog jesenila
u sebi – bogatim snovima o sretnim proljećima
koji odnose svaku muku
Eh, kad bi se tuga neka, opet u mrtvilo ulila

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting