[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Kad sam to onako neutješan izlio svu tugu
iz grudi krcatih suhim zimskim cvijećem
i šuštio na proljenom vjetru prstima obeju ruku
Sad žednim za onim sokovima ustajalog jesenila
u sebi – bogatim snovima o sretnim proljećima
koji odnose svaku muku
Eh, kad bi se tuga neka, opet u mrtvilo ulila

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting