KAD

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad jednom  izblide

sva moja jubičasta svitanja

kad kušnje zemajske me potope,

besane noći kad  se zacrvene

od jeke

u kušin prigušene.

Ja pivaću moru

Iz hrama slanosti svog oka,

iz ponora slabosti zgrišpane

akoštaće

sve prošlo i buduće.

Dušu svoju pridaću,

usnulom žalu

drhtaj svoj nemoćni

u ruke

maestralu.

Postojanje moje

tek u salbun posloženo,

u jubavi razmnoženo

onemoća.

Isprosiću milost

nevirna jutra,

utihu

srcem vidljivih strepnji.

Blagoslov liposti

zvizdanih puta

u kapju kriposti

nek mi odluta.

Ne okrići za menom

stranice libra žuta

u bavul sićanja

stivaj nježno

modra slova

mog imena.

Posted by mendula

Moje pisme to sam ja moja duša i srce moje u mojim je versima.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting