[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U narucju praznom
grle se suze i zvijezde
opazih jutros umiranje noci
i radjanje dana pa obecah
POVRATAK planinama

Saptaj i krik se stopise
u rijec nekazanu, dok se
na crnom obzorju radjala zora.

Prolazim usnulim gradom
i praznim ulicama
sapcem Zudnji:

Zagrlit cu se s tobom
u lipanjsko praskozorje
kad lipe procvjetaju…

zasumore…

“Rijeka bez povratka”

 

 

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting