JUTRO

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U osvitu zore,
dok svijet još spava,
trenuci se naši
u jedan zapletu;
kad šaptom me tiho
uz uho zapitaš:
“Spavaš li mila?”

Dok ruka se tvoja
niz bedro mi spušta
srce zatreperi,
zatakti toplinom.
U poljupcu mekom
odgovor se krije:
“Ne spavam dušo.
Budan si mi san.”

Kao nemir vode
torzom ti potečem,
žeđ u tebi gasim
s izvora svoga,
propinjem se željom
pred očima tvojim,
a nagost se trena
u vječnost pretvara.

Posted by sibila

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting