Jutro

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Divno je jutro potajno prohodalo ispod starih topola,
ispod mirisnih bagremova se zaputilo mome biću.

Plavu maramu u šarene šalvare uvuklo, jedva njedra svilenom bjelinom skrilo,
ispod plavog čuperka se osmjehnulo,
šeširić nakrivilo,
poširoka koraka,
strastvena pogleda u čizmama laganim hoda.

Šaputalo je nerazgovjetne pjesme i nosilo mi poklone,
Tagora, staroga pjesnika stihove
i posve malo,
u njima skriveno pismo.

Kakvo je to jutro što pismo nosi,
što mi u njedrima sunce budi,
što me miluje,
grdi…
pa ne znam griju li me jutarnje zrake ili njegove duše žar?

Zna li to jutro što tiho ječi dok me grli u sjenci javorova starih,
što me nježno lomi… zna li da se jutra nikada ne zaboravljaju
i medne usne te,
da su bol?

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

  1. Da sad ne bude skinuo ti meni zvjezdice pa sad ja skidam tebi :D…Nekako si mi sav romantican i zanesen ovim proljecem i nekim sjecanjem na jednu ljubav, pa i to malo pismo i Tagorini stihovi bude ushicenje novog proljeca. Sve sa puno strasti i duha napisano, poooz od mene i nadjemo se ispod tog javora da razmjenimo koji stih, 😀

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting