[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Propali koraci na praznoj cesti za nigdje,
i neka izgubljena sjena bez imena,
pratili su zaboravljeno vrijeme
na putu za zaborav,
jedino je kiša imala
miris prošlosti i okus od sutra.
Tko zna,
možda su izgubljena jutra,
ipak skrivena u tim hladnim
biserima neba.
Zato mi i ovaj kišobran sumnje
ne treba,
niti ova depresivna mijena;
tek samo ruka…
…nježna ruka njena…

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting