[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jutra bez droge su hladna, baby.
Autoput bez povratka.
Pulsiranje nadutih sljepoočnica
u sumanutom ritmu novog beznađa.
Zatvoren krug.
Bol počne u dnu kičme,
penje se do vrata
i vrtoglavom brzinom se spušta do malih nožnih prstiju.
Gotovo je nemoguće da mali prst na nozi može boljeti.
Ili mali prst na ruci, sasvim svejedno.
Istrošene kosti, umorni zglobovi, škripa nepodmazanih organa.
I onda –
trebalo bi osam deset dvanaest petnaest sati cjelu vječnost
gledati ta dosadna ispijena lica,
tu trku s vremenom i nevremenom,
kreature koje se pojave niotkud,
slušati toliko toliko gluposti.
Ne – moguće je trijezan.
Oprosti, baby, ali je nemoguće.
Svakom treba neko gorivo.
Kad se probudiš i shvatiš u kakvoj rupi živiš,
sledeća misao je samo pištolj na natkasni.
I metak u cjev.
Oprosti,
ja imam svoje vitriole, svoje kafetine, paracetamole, panadole,
svoje nježne jutarnje ljubavnice,
ibuprofene, diklofenake, svoje podizače i spustače,
svoja krila i svoje hemijske osmijehe.
I djelujem jednostavno sjajno.
Predivno.
Umrtviš u sebi svaki osjećaj za bolje, više i jače.

I rintaš. Jer si zahvalan. Iskren si. I to je razlog da budeš sretan.

Svi smo mi na ovaj ili onaj način džankiji. Da nismo ne bi nas ni bilo ovdje.

Poslije sna
jutra bez droge izgledaju
kao da je neko istresao pun kamion povraćotine na mene.
Dok drhtavim rukama dohvatiš svoju dozu, sve je okej.
To je sigurnost,
osjećaj da će nakon nekog vremena, vrlo brzo,
sve biti lakše.
I svi će misliti kako si sasvim u redu,
kako si sjajan.
A ti, ti ćeš biti zadovoljan sa svim oko sebe.
Jer nema glavobolja, kostobolje, umornih zglobova,
možeš da dadneš sto pedeset posto sebe
u još jedan radni dan
i da nikad zadovoljni gazda bude bar malo sretan
i da zaradiš za večeru… možeš to, sad.
Ne mariš za svoj želudac, ni za bilo šta.
Život se ionako troši.
U prolaznosti, svi smo mi tek drhtaj na vjetru.

Autor Stiv

Rođen 1978. u Slavonskom Brodu. Živim u svjetu, pišem prozu i poeziju i bavim se bavljenjem. Objavio knjigu “Stanica nepostojećih vozova” (2007), priče i tekstovi su mi objavljivani na raznim portalima i časopisima, prevođene na njemački, zastupljen u zajedničkim zbirkama BiH proze. Od koga je i dosta je

Odgovori

Subscribe without commenting