[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Smrskano do kraja ,
iznakaženo zlobom ,
skriveno krinkom ,
ponosno sa sobom .

Nad zemljom koja vrije
pod noćnim svodom ,
natapa krvlju nevinih ,
svojim rodom .

Da savjest mu dade ,
e kad bi moglo…
bar mrvu duše
možda bi pomoglo .

Pa ovako čekajući
trenutak taj ,
molim , otvori nebo ,
zraka mi daj…

Autor eleonora ana

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting