[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kažem ti, na ovom zidu stajali su mnogi poput nas,
negdje su- kažu- načuli
da se s druge strane nalazi Eldorado,
u krletki je – kažu –
nemoguće raširiti krila dovoljno da dah slobode
ponese misli jednog šengajsterajskog bonvivana,
pa ne čudi faktum
da mu je status praesens šimera.
Pitam te,
kako da prošećem više svoju facu
bez cijelova milijuna kapljica prezira
od strane usta kontaminirana nagonom,
u začaranom krugu rutine
i zakonu mnoštva,

u toj nebitnosti,
mutnosti i dalekosti, trivijalnosti,
sve te oči koje vide razliku ali ne i sličnost.
Što goni oblake da putuju vječnim prostranstvima,
što daje snagu vjetru da miluje tisuće pripadnika flore i faune;
koje tajne skrivaju vrata hladnih i mračnih podzemnih voda,
vječni Had ili pak Demetra
koja samaritanski čeka Dionizove učenike za svečanim švedskim stolom,
okrepom nakon trnovitih serpentina spoznaje.
U zadnje vrijeme noći su hladne
– ta zar je moguća zima u lipnju?-
iskra je iskapila iz mojih moždanih,
puls je izgubljen
i žilama kola hladan,
mrtav fluid;
Ne, ne bojim se Kere nit bijesa Posejdona
dok uznemirujem njegove kćeri,
bojim se jedino pomračenja Hipokratovih sokova,
posljednjih dana često pigmenti svijetle prelaze u svoje tjeskobne ekvivalente,
a tamo, s druge strane ovog zida
oblaci poput malih barki plove ka sunčanoj strani neba
i impresioniraju svoje jednokratne putnike
divnim i detaljnim posljednjim veltanšaungom.
Zar pjesnika nazvati hohštaplerom ?
Samo korak je još do idile,
ta infernalnije od ovoga ne može,
zar ne dragi pjesniče ?
Pođimo u zemlju jutarnje zvijezde,
ta ipak je sve ovo samo san,
a spavač se prilikom uznemirujućih podražaja
njegovog limbičkog sistema
u grčevitom trzaju budi iz agonije.
Ootvori i ti pjesniče oči,
iza zida čelična kulisa se diže
i tvoja krila su slobodna,
o bježi moj albatrose, bježi u visine,
u slobodu, u svoj novi san!

Posted by jezz6

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting