[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Glas je utihnuo,
Ali još uvijek ga čujem,
Svaki akord njegov,
Gromko odjekuje u meni.

Šetam parkom našim,
Gledam onu klupu gdje smo bili,
Sjećam se snova što smo ih snili,
I polako prolazim koracima tihim.

Pokušavam ostaviti sve tu,
Ali uzalud vraćaš se kao u snu,
Tvoj pogled počiva na meni,
I ponovo osjećam te u svakoj veni.

Prepuštam se osjećaju tom,
U nadi da ću zatapkati u ritmu tvom,
I ponovo osjetiti strasti gral,
Dok nas nježno grli tihi maestral.

Odgovori

Subscribe without commenting