[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kao sto vjetar njezno miluje
vlat trave umivene rosom
tako moje misli njezno miluju svaki spomen
na zvuk imena tvoga,
na dodir tvoje ruke,
nestasni osmjeh djecaka,
ratnika muskarca.

I lutam prostranstvima nepreglednim
vidim Ti obris
siluetu
u oblaku sto plovi
trazec luku koja ne postoji.

Vidim te u jutru sto se rada
ovijenu maglenim ogrtacem
u kojem se skrivas
i dalje tumarajuc mislima
ne stedec me ni jedna trena.
Ne blijede slike
ne blijede sjecanja
jos uvijek  Ti si tu
u kazaljki sata sto odnosi dan
sutonu sto  pokriva planinu
u sumu vjetra sto raznosi jesenje lisce
nasim stazama.

A gdje si sada Ti?

Gdje?

Jos uvijek hodas
livadama mojih misli
ubiruc cvijetove mojih snova
ne stedec ni jedna trena.

Autor Silueta

Odgovori

Subscribe without commenting