[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nedostaju mi tvoje oči.. oči koje ulijevaju nadu, donose mir..

Ne prepoznajem više poljupce koji cjelivahu moje rane, moje boli..

Izgubio se trag tvojih usana.

Ne grle me više tvoje ruke, nestalo je sigurnog utočišta.

Nema tvojih očiju, ruku, umirujućeg glasa..

Ali ostaje duboki trag u mom srcu..

Kutak potpuno ispunjen sjećanjima.

Sjećanja te oživljuju,

Ovdje si..tvoji umorni koraci, prodoran pogled..

Ali ne osjećam te. Blijediš..

Tražim te svim svojim osjetilima,

I nalazim te u kutku sjećanja..

Kao i dosad, umiriš me toplim osmijehom i nestaneš..

Autor carpe_diem

Ova objava ima 2 komentara

  1. Prelijepi stihovi, i sama se isto osjećam, neko je tu, a zapravo nije.
    “Nema tvojih očiju, ruku, umirujućeg glasa..

    Ali ostaje duboki trag u mom srcu..

    Kutak potpuno ispunjen sjećanjima.

    Sjećanja te oživljuju,”
    Divno. 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting