[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još uvijek se potajno nadam

da si to ti iza razbijenog stakla

kroz kojeg ponekad prodiru slike

u kojima pronalazim komadiće sebe.

I još uvijek se potajno nadam

da sam to ja, sakrivena u tanku nit

na koju se nižu tvoje riječi kao perle

tako pažljivo položene jedna uz drugu

kao što ja tebe prigrlim svojim srcem

svaki put kad me nešto podsjeti na tebe.

To je ono što me zapravo čini još živom

jer samo tvoje riječi bude strast u meni

tvoji pogledi griju krv u mojim žilama

svaki tvoj osmijeh me potakne da dišem

i svaka moja misao na tebe

daje srcu snagu za novi otkucaj.

Autor nemirna

Odgovori

Subscribe without commenting