[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Polako,u tišini tame,u samoći moje sobe,zakapam i tebe u moje privatno groblje.Mnoge sam prije tebe maknula od sebe,jer moje suze previše mi vrijede,a sjećanja na tebe polako blijede.Od svih vas draži mi je moj spas,i zato kucnuo je čas da ne mislim više na nas.Svaka sekunda pažnje moje dragocjena je kao rubin crvene boje,u mome srcu više nema mjesta za dvoje.Mjeseci su već prošli,neki novi dani su došli,neko novo vrijeme,ali ne za uspomene,ne za probleme,nego samo za mene.Dok jutrima sneno promatram rosu,zovu me daljine ali ja ne znam tko su,prolazim prstima kroz kosu,dok travnjakom šetam nogu bosu.I cijeli svijet sada za mene je ništa,jer ostala sam svoja,ostala sam ista.U očima mi sjaj blista,duša mi je čista,na usnama osmjeh spava,boja neba opet je vedro plava.Sama sebi ljubav najveća,najbolji oslonac,prijatelj i sreća.Kao da nikada ništa nije bilo,kao da nevolja nikad mi nije sjela u krilo.Ovaj svijet postao je odviše prost,nitko više u mome srcu gost,jer opet gazim samo jos jedne rijeke most.

Posted by Lady_Midnight

Nešto posebno.

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting