[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Krikovi u noći

topao krevet,

ponovo odgonetam pergamene,

sinestezija osjećaja

i brojke,

fascinantno…

(samo meni valjda).

Ipak je tako hladno,

dođi leći kraj mene,

pričat ću ti o Islandu,

o ponijima,

o svitanju.

Oh, moje zbunjeno,

ne buncam,

samo razmišljam naglas,

takve su mi misli večeras,

skliske i pomalo buntovne,

samo bježe od mene

(zastranile su)…

Očaj me ponio,

razmišljam o odlasku,

maštam o sigurnom domu,

u nekoj sjevernoj zemlji.

Guraš me s oblaka,

o tankoj niti visim,

ne radi mi to.

Popni se,

pruži mi ruku.

Mekano je,

vidjet ćeš…

Autor sweet sweet

Odgovori

Subscribe without commenting