[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Topiš se sjeno,
sve si manja u svjetlu,
u svijetu između dva mraka.
Polako zaboravljam osjećaje
i ljubav otpočetka osuđenu na jauk,
i usne, zaleđene da ne izgovore riječi.
Gubim se u starom životu
i pišem bol tamniju od noći,
pišem srce odbjeglo od duše,
pišem tebe jer ne znam priznati
da živiš mrtva u meni.
Tek sam na pola sudbine
i ne znam lutatu tišinom,
gaziti po prošlosti
i naći mjesto gdje sam stao,
ostao sam…
Ne mrzim jastuke snova,
te meke laži u tebi,
ni jauk koji ostane kad odeš…
mrzim sebe
jer sam pustio nebo da zgasne.

Autor ursus-major

Ova objava ima 15 komentara

  1. mrzim sebe
    jer sam pustio nebo da zgasne.

    Ursus umjetniče bolnih stihova!Jeste bolno i teško,al za mene tako prelijepo!
    Evo jedan osmejak i zagrljaj za laku noć. :)))

  2. Gubim se u starom životu
    i pišem bol tamniju od noći,
    pišem srce odbjeglo od duše,
    pišem tebe jer ne znam priznati
    da živiš mrtva u meni.
    :))NIŠTA ZA DODATI..PJESMA SVE GOVORI
    POZDRAV MAJORE

Odgovori

Subscribe without commenting