[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zamotala sam se u jorgan uspomena
Da zauvijek zaboravim da negdje postojiš
Da negdje duboko dišeš tuđi zrak
Da više nismo mi jedno drugome mi

Zamotala sam se u jorgan uspomena
A htjela bih uspomene baciti u zaborav
Previše boli ta ranama nagrizena duša
Previše boli ovo bez života tijelo

Zamotala sam se u jorgan uspomena
Uspomena na taj osmijeh
Na taj glas, te ruke, to lice
Na nas kojih sada nema, kojih više nema

Zamotala sam se u jorgan uspomena
I tiho jecam u samoćom okovanoj sobi
Samo se molim da ovaj jorgan uspomena
Podnese tu bol zarobljenu, tu ljubav neprežaljenu

Posted by Mirik195

Žena, majka, nesuđena pravnica, diplomirana ekonomistica. Pišem odkad dišem.. Zaljubljena u pisanu riječ, u igru slova na papiru. Sanjam kućicu, vatru u kaminu, brdo knjiga, pisaću mašinu i beskrajnu inspiraciju...

This article has 2 comments

  1. I ova Vam je pjesma jako lijepa, pogotovo zadnji dio “Samo se molim da ovaj jorgan uspomena
    Podnese tu bol zarobljenu, tu ljubav neprežaljenu”. Usuditi cu Vam zaželiti – da Vas Bog blagoslovi i da Vam svako dobro!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting