[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tražeći ustrajno sebe kroz definiciju sreće
Posrtao sam, glumio se vabeći vlastiti mir.
Upoznao sam sjene u dolini tuge najveće,
Zaronivši za sobom napuštao sam prezir.

Na jezeru suza horizonti su tmurni I daleki,
moj brod je star a i mokra su mu jedra.
Jezero suza prešli su samo sretnici poneki
Ja prelazim ga sam, priziva me u svoja njedra.

Vapaj bolnih, dozivanje opakih jezivo I bučno.
Vidim ih u tmini za sobom onakraj bolne staze.
Grleći svoj strah sjedam na to prestolje mučno,
Ostavljam ih nemoćne jer na njih sjene paze.

Ovdje na jezeru od suza klisure prastare
na obalama s druge strane, opet ću se roditi.
Ovdje gdje duše u traganju vječnom krstare
Ja svojih strahova i boli ću se osloboditi.

Škripave broda daske I jedra što vjetar traže
Pitaju kad sebe sam napustio I prestao biti ja.
Zar netko ili nešto od sebe mi je tad bilo draže
I kolika je za to cijena bila, kompromis ili dva.

Uhvatio sam vjetar, ćutim I Eol je na mojoj strani
Puštam timun I konope grube što ruke mi sjeku
Snažno me bacaju, valovi od soli I straha isplakani
Dok tisuće kapljica u zraku, ljepe se na mene I peku.

Prihvaćam sud pravde moćne, sljepe I nage
Presuđuje mi, a kazna je blagost prema sebi.
Prije se usudio nisam I nedostajalo mi snage,
Zagledati duboko u sebe da se zavolio ne bi.

Prihvaćam se I otpuštam te mehanizme stare,
na obalama jezera od suza, ponovno se rađam.
Ovdje gdje duše u traganju vječnom krstare
ja se svojih grijeha, patnje I boli oslobađam.

Posted by muzungu

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting