[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zurim u noć kroz prozorsko okno,
Pomalo mokro od kapi kiše,
Jesenske kiše, tamno i tužno,
Zbog sumornog neba još i više..
 .
S prvim kapima jesenske kiše
Tužne mi misli postaju tiše,
A dok slušam žuborenje kiše,
Kapci mi se spuštaju sve niže..
.
Gledam gole grane jednog stabla
Kako se lome – vjetar ih njiše.
U praznoj, tmurnoj, sobi tišina –
Tužna, jesenska kiša miriše..
.
.
Vlasta Marinić-Kragić

Posted by VlastaMK

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting