[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odavno te nema u snove da mi dođeš
da prošetamo zajednom alejom skršenih nadanja
Tiho, bez riječi, da slušamo pločnik pod nogama
i da mi onako, kako ti to samo znaš, dah ukradeš

Nekako s prvim jesenjim maglama
stignu me tvoje oči boje kestena
A predugo već nema ozeblih obraza
pa se i ne sjećam okusa promrzlih usana

Nakupi se ponekad, pa te u pjesmi spomenem
zaluta do srca poneko slatko bolno sjećanje
Nađem neku uličnu svjetiljku da pod njom kisnem
Ove starke su mi mila, pune kiše jesenje

Posted by H L M

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting