[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U parku na klupi

u jesenju večer,

pogleda uprtog

u  žuto-zelen list

gdje vehne,

a sutra pometen odlazi,

u zaborav i smeće.

Bio je zelen

odoljevo vjetru,

njišuć se na grani

prkoseć svtma,

sjetih se mladosti

kavane uz pjesme

razbijenih čaša,

konobarica samo

bilježi recke.

Sada na klupi

u jesenju večer

sami, ja i list,

on čeka-

lopatu za smeće,

a ja noćnu pticu

koja me zove i  zove……..

Posted by Giovanni

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting