[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Prolazi ponoć nijema

i mjesec po nebu tamnom

samo on je uvijek sa mnom

kada više nikog nema.

 

Jato ptica kroz noć leti

i lišće koje počinje da pada

s njim sve vene al`neće nada

jer jesen me na tebe sjeti.

 

I ova pjesma koju pišem

dok mislima u prošlost bježim

dušu dira i sav se ježim

dok se sjećam i uzdišem.

 

Noćas bol u pjesmu pretačem

da bi u duši lakše bilo,

da sve što mi se nakupilo

presječem perom kao mačem…

 

A vjetar cvili ko da sluti

u krošnjama jablanova –

ostati će pjesma ova

skupa s lišćem da požuti.

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting