[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjećaš li se draga te jesenje noći
dok mjesečine traci padahu po nama,
ljubismo se strasno u usta i oči
tek upoznali i bez imalo srama.

Zvijezde su bile tajanstveno blizu,
iz daljine čuo se tijani poj,
na jednoj od klupa u dugome nizu
ja ubrah svaki nježni drhtaj tvoj.

Vjećnost u duši očutjesmo tada,
o kako je davna ta noć tajanstva
jer evo sa sjetom na licu sada
ja sjećam se toga kratkog poznanstva.

I ponekad odem do starih klupa
al ne idem nikad u jesenju noć,
u večer tu kad bili smo skupa
mi nikada više nećemo doć.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting