[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
Gle, stigla je jesen i s njom kiše
guste kapi na prozoru stvaraju buku
sa svakom kapljom i nadu zatuku
da sunčano ljeto vratiti se neće više.

Već i laste napustile su gnijezda
odletjevši prema dalekom jugu
žuto lišće šuštanjem pojačava tugu
dok vjetar njiše gole grane gvozda.

A u mojoj duši hladnoća se skupi
cijelu me prožima nekom sjetom,
pa i rosa ta što blistala je cvijetom
sad je samo suza koju zemlja upi.

Blatnjavim poljem šulja se magla
ovija me kao siva mrena oko
studen se uvlači u mene duboko,
a ja se ne dam, još sanjati bih mogla.

Autor Sissi

Ova objava ima 7 komentara

  1. Lijepo je ovo i mnogo dobro… Ipak, rimovanje je “zakon” u poeziji. Lijepo predstavljena jesen. Dobro je što nas i pjesnik(inja) pjesmom podsjeća na to. Da znamo i kroz pjesmu šta je stiglo među nas. Naravno, tu su i osjećanja, ono elegično što čini da čovjek zadrhti od zime ali i nečega višeg…

  2. Sani, Plavo Sunce, hvala vam na čitanju i vašim osvrtima. Baš me brije ova jesen, a i sve ostalo. Snove su mi potopile neke bujice ili crne kiše koje neprestano padaju. Ja se ne dam baš za inat.

    Lp!

Odgovori

Subscribe without commenting