[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jesenje jutro, ulice puste,
tek koji krik galeba u letu
nima cike ni vriska dice,
ča su cile dane trčati znali
prošli su školski praznici.

Ulice uske mračne i hladne,
kuće od kamena, ponistre drvene
na njima cviće crveno i bilo,
a jedna none kolica vuče
gre na pazar prodat povrće.

Na kraju ulice dvi žene
čakulaju glasno rukon kazuju,
di brodi stižu s mora daleka
danju su molili noću bdile
čekali svoje muževe ribare.

Skupija se svit ribare vidit
a žene sritne ribare grle
muževe svoje, srce im veselo
kući su došli s mora daleka
i svakom umor nesta kad ženu ugleda.

Daleko su išli ribe lovit
kalavat triba ribe s broda
kašete prazne triba napunit
odvest na pazar ribe prodat
jerbo se riba brzo kvari.

U prikrajku sidi mačka jedna
zna da će dobit ribu koju
a zrakom letidu galebi bili
i kriču glasno bit će slasno
ribe će dobit, sve je krasno.

Posted by dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

This article has 13 comments

  1. dinko, više ne znam što da kažem; svaki put me ODUŠEVIŠ svojim (realnim!) stihovima!!!
    Topli pozdrav gospođi Nadi i Tebi! :))) ♥

    P.S. Pitam se gdje nam je naša draga “shadea” i “LoLa”? Nedostaju mi/nam! 🙁

Odgovori

Subscribe without commenting