[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stiglo je vrijeme jesenjih kantilena
u mom srcu uzdasi i ceznja
a uspomene naviru… naviru…
nostalgija otvara sva vrata
iza kojih zakljucah treptaje, zvukove, sumove
i boje jucerasnjih listopada…
Listopada u Zagrebu.

Jesen je
dosla je i na Mirogoj, na Zrinjevac, u Botanicki
Jesen je
i na Krlezinom Gvozdu
i u Maksimiru
Tamo labudovi uz jesenje kantilene
posljednje valcere plesu, prije Zime.

Jesen je
Kisa rominja jedva cujno,
u krosnjama jablana vjetar harfu svira.
Uglazbio je “Povratak”(samo za mene!)
pa s kisom refren ponavlja–  Ko zna,
ah, niko, niko nista ne zna… niko nista ne zna…
ne zna…

Odupirem se tuzi
kad dodje jesen i listopad
tesko se s tugom izlazi na kraj… tisti li tisti…
Sve je daleko sto se voljelo a tako zalud i uzaludno.

Cujem li to vlak,
onaj sto kroz Austriju hita prema Zagrebu?

“Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting