Jesen

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kraj obzorja sva, zrikava,

Bukolične čudi, mila,

Jesen istim lišćem spava,

Skunjena su njena krila.

 

Vrijeme tjera, ne pitajuć

Kakva kola šumom struje,

U njem ona leži znajuć

Svako doba se smjenjuje.

 

Šapće: Ja u zlatnom ruhu

nosim plodove bezdanja,

Istom snagom ko što duhu

Slijeće mnijenje puno sanja.

 

Naravi – prkosna je čarolika

Drevnost svih cjelova tvojih,

Kako zrcali se tvoja slika

Tako natkrivljuješ i čar mojih,

 

A sve što je jednom došlo,

Tako tiho, ranjivo u sjeni,

Sve što sad je-jednom bit će prošlo,

Navijeke će živjeti jeseni.

 

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting